Bahatost, kako to srpski zvuči

Dva meseca ranije napisala sam post pod nazivom њњњ.BahatoŽivim.цом i završila isti najavivši vam ćeraćemo se mi još. E, pa, ćeramo se, evo nastavka.

Šetaš ulicom, normalno, trotoarom. S leve strane te devojka raspali svojom torbom u mimohodu. Ni ne shvati da je to uradila, samo produži. Uđeš u autobus. Oznojani, neoprani pazusi. Mokri, nesklopljeni kišobrani. Kace s kupusom. Izađeš iz autobusa, prelaziš ulicu na pešačkom prelazu, na zeleno svetlo, jedva živ ostaneš, jer je neko u automobilu zaboravio da u toj zelenoj strelici zbog koje je skrenuo stoji i uslovno. Kažeš sebi: E, sutra idem biciklom!

Voziš bicikli, normalno, biciklističkom stazom. Zvrc-zvrc, lepo i kulturno. Mame sa bebama u kolicima ne čuju. Usporiš, sa osmehom – može samo malo? Dočeka te prevrtanje očima: Ovi biciklisti nemaju preča posla nego sad da voze?! Provučeš se nekako u vele-slalomu između kolica, mama, dece i kučića. Dođeš do semafora, na nižem delu “ostrva”, predviđenom za bicikliste, stoje pešaci. Zvrc-zvrc, lepo i kulturno. Ne reaguje niko. Pali se zeleno svetlo, svi kreću kao muve bez glave, voziš vele-slalom između pešaka i automobila, koji ne znaju šta je uslovno u strelici za skretanje. Kažeš sebi: E, sutra idem kolima!

Voziš auto, normalno, svojom trakom. “Saseče” te besni tata u besnom automobilu, jer ima besno dete koje kasni na termin kod psihologa za lečenje agresivnosti. “Saseče” te vozač GSP-a, jer je gužva u saobraćaju i on kasni na krajnju stanicu, kasni na početnu stanicu, kasni na sve stanice, kasni. Voziš dalje bulevarom, kočiš naglo, jer put pretrčava mama sa bebom u rukama, žuri, jer kasni! Zastao si da je propustiš, zajedno sa tinejdžerkom koja šeta kuče na povocu. A iza sebe čuješ truuutruuuuu! Stižeš na semafor, pali se zeleno, ne možeš da kreneš – pešak je daltonista, sad je tek krenuo da pređe ulicu. Kažeš sebi: E, sutra idem peške!

Napomena: ovo “srpski” iz naslova zameniti odgovarajućom prisvojnom imenicom države, grada, pokrajine, kontinenta na koji se odnosi.

Mislite o tome.

Bahatost, kako to srpski zvuči

23 thoughts on “Bahatost, kako to srpski zvuči

  1. ja sam isključivi pešak u zimskom periodu, ostatak godine biciklista i sve mogu da istolerišem, ali mame goje guraju kolica po bicikilističkim stazama me izbezumljuju do granice nerealnog.
    slepce koji ne uključuju žmigavce u uličicama, postavila bih umesto ležećih policajaca.

    1. ma što guraju kolica, al' što se ponašaju kao da je svet stao samo zato što ona ima dete, aman…
      razumem da su biciklističke staze ravnije, pa kao, lepše joj da gura kolica tuda – ali, dok je neko ne pokupi u brzini (a i bicikli ume da bude nezgodan, u te kako), neće shvatiti koliko je to zapravo opasno

  2. Na mene su više puta kidisale te sa decom i kučićima na Dunavskom keju ovde u BG. Kako se ja usuđujem da vozim bicikl SVOJOM stazom, kad oni moraju da koriste nju umesto one trostruko šire predviđenje za njih. Kako?

    Mislim da će ti ovo prerasti u serijal, ako ne i u celu kategoriju.

  3. Eeeee, Zmuki… Pre par dana sam po ko zna koji put poželela da imam pri ruci bejzbol palicu. Zašto? Zato što sam pokušala da se probijem do centra grada, a trotoar, u celoj dužini, bio je zakrčen parkiranim automobilima. U stvari, nisu ni parkirani, već su bukvalno "najahali" trotoare, i učinili maltene nemogućim prolaz kako pešacima, tako i automobilima. Policije naravno nije bilo negde.
    Na moju veliku žalost, moram da primetim da se na priličnom broj mojih sugrađana može primetiti retroaktivna evolucija – svi se ponašaju kao primati. Samim tim, ne reaguju na razumno objašnjenje i lepu reč. Prema svecu i tropar.

    1. Kada budu vratili cenu parkinga na razuman nivo (umesto 50, 60, 100din, na 30, 40din), tada ću se služiti mestima, predvidjenim za parkiranje automobila. Pored toga, kada budu napravili dovoljno velike garaže, te dovoljan broj parking mesta, u skladu sa brojem vozila koja gravitiraju glavnim gradom, te kada budem mogao da nadjem mesto, udaljeno ne vise od 2 km od mesta gde sam se zaputio, tada ću poštovati pravila, i neću preprečiti put pešacima. S druge strane, koliko puta ste prešle ulicu VAN pešačkog prelaza? Koliko znam, i to se može svrstati u bahato ponašanje, a pisac ove blog objave je, i sam, upražnjavao isto.

  4. Od svih tih bahatosti, meni mrak pada na oči kada neko krene preko reda.

    Ali, ja ne ćutim, nego izgredenika tako namastim, glasno, da se čuje desetinama metara uokolo i to obavezno ponavljam što ga mastim tako da ljudima bude jasno ko je negativac u celoj priči.

  5. Možda sam ja ta koja te odvalila torbom… Uopšte me ne bi čudilo. Ne znam da li zato što sam bahata ili zamajana . ;)
    Ovakvog ponašanja će biti sve više , samo čekam momenat kada ćemo početi da se tučemo , onako bez najave i rasprave "mrš stoko sa mog puta" , tras i aj dalje.

    1. :))) setila bi me se, ja uvek viknem nešto u stilu: suzili nam štalu ovih dana :))

      a da znaš, kako Goran kaže, sve mi se realnije čini da Divlji Zapad stiže i da ćemo se svi uskoro zapasati nekim prangijama, pa ko živ, ko mrtav..

  6. Upravo sam shvatila da se skoro nisam iznervirala zbog ovakvih stvari. A nisam se odselila, i dalje živim, pešačim uglavnom, pa i vozim u Nišu. Naravno, biciklizam je u Nišu adrenalinski sport, zvonce na biciklici ti uopšte ne treba, srednji prst ti je daleko korisniji, ako možeš da voziš jednom rukom :P :D
    Kad sam pešak, mnogo sam bahata :P Dođem do pešačkog i ne jebavam živu silu. Samo okrenem glavu prema talasu ovih što će pre od mene da stignu gde god da su krenuli jer su pošli kolima i kažem sebi – aj što si žena, nego si sad i plavuša – tebe niko ne sme da gazi! :)))) A skoro sam dobacila drugarici koja je oklevala na pešačkom: 'ajde bre, prelazi, staće, vi'š da nosim minić! :D
    Uglavnom, snalazi se ko kako ume. Kad sam vozač, opet stajem svima, ovi trube iza mene, pre sam ih pozdravljala srednjakom, sad ne – potpuno sam se primila na ideju da sam ja jedna kulturna ženska, Evropljanka takoreći i da mogu da se nose svi u p. lepu m. :D Kulturo, eve me!

    1. hahaha dijica u svom stilu! :) :***
      ja govorim tiho i nosim helanke sa sobom :D
      uvek prelazim na zeleno na pešačkom i obožavam!! da im dam onaj značajni pogled, kada bi da me pregaze, u stilu – jaaooo, kakav seljak!

      kad vozim, gori sam kočijaš od viktorijanskih londonaca, to zna svako ko se sa mnom vozio – smirena sam skroz, pevam i psujem :))

  7. Reci Goranu , manje kaubojaca, manje kaubojaca ;P
    Meni je romantičnija ova verzija sa pesničenjem , šamaranjem i čupanjem kose, viteškija :)

    Daleko bilo!

  8. Mame sa kolicima mrzi da podignu/spuste kolica na SVOM prelazu pa se trpaju po biciklističkim stazama. Em što je bezobrazluk, em što je opasno.

    Nego zaboravila si ove koji voze motore od 5000 kubika po biciklističkoj stazi? :)

  9. Sjajan tekst :) Iste muke. Iz kog je grada ovaj izveštaj? Mada nije ni bitno, pretpostavljam da je svuda isto! I da, zaboravila si taksiste da spomeneš, kojima je jedinim dozvoljeno da po gradu idu 90km/h, parkiraju gde hoće etc…

    1. txt je pisala osoba koja je 21 godinu života živela u NS-u i još 7 u BG-u :)
      ali, da, svuda je primenjivo..

      a takstisi. ih. oni će dobiti poseban tekst :)

  10. Ideš autom, pokušavaš da se uključiš u veoma prometnu Kneza Višeslava, nešto, iznad semafora. Čekaš crveno, jer drugi način da se uključiš ne postoji (zašto bi te neko propustio, pa, da, slučajno, propusti zeleno??!). Semafor, posle 5 minuta, najzad, pokazuje crveno. Čekaš da se nakupi kolona, da bi se provukao izmedju pretposlednjeg i poslednjeg, koji bi, po logici stvari, trebalo da te propusti. Nažalost, poslednji stiže famozni vozač GSP-a, koji je, videvši da si krenuo da se uključiš (btw. potrebno je da se provučeš izmedju njih, da bih se uključio u smer, ka gradu), dodao gas, ne nameravajući da te propusti, već da te zagradi tako, da moraš čekati zeleno (stojiš na pola autobusa). Shvataš, ili ćeš se pridružiti gomili BAHATIH, te postati isti, ili ćeš stići kući "sutra". Izlaziš iz vozila, vadiš palicu iz gepeka, odlaziš do vozačevih vrata…gle' čuda, neće da otvori… odlaziš do njegovog prozora, i počinješ da, besomučno, udaraš po njemu…gospođe, iz suprotnog smera, dobacuju "pusti jadnog čoveka na miru", ne pitajući, kako je do toga došlo. Vraćaš se u svoje vozilo, odlažeš palicu, krećeš i bivaš prijatno iznenađen – apsolutno svaki auto staje, da bi te propustio. Nameće se pitanje, kako razglasiti, šta se desilo, te šta se može ponoviti, u slučaju bahatog ponašanja? :)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Scroll to top