‘Ajmo mi, ženo, spavati – možda bi gosti išli kući

Odmah da znate: neću biti ni politički, ni socijalno korektna. Biću fina tek toliko što neću spominjati lična imena. Ako se prepoznate – drago mi je. Ako se naljutite – javite, da uštedim na novogodišnjim čestitkama. E, dobro, pošto smo to rešili, prelazimo na temu današnjeg broja. Odeš kod nekog na kafu/čaj/alkohol. Lepo, fino i

Ono sve što ne znaš o meni

Gledam u njene slike i razmišljam: Pa ne bih za isti sto sela u kafani s njom, da je ne poznajem lično! Onaj ko je ne poznaje, po onome što vidi, dobija apsolutni negativ prave slike. Devojka je i više nego načitana, obrazovana, zabavna, iznad svega! I drugar do neba. I mnogo je volim. Samo

Zato što je moje belo belje od tvog belog

Zato što se svet vrti oko mene, i jedino ću ja živeti kada svi umrete. Zato što sam Ja uvek svima na prvom mestu. Zato što ti nikada nećeš dostići moj uspeh. Zato što je sve što ti kažeš nevažno. Zato što nije bitno koliko si ti uspešan, jer je moj uspeh jedini bitan. Zato

Tepsija i pita

Deceniju skoro radim jedan dodatni posao (koji mi uporno donosi više novca nego svaki full-time koji sam imala – a koliko si ih imala do sad? ): kucanje seminarskih, diplomskih, magistarskih – master, specijalističkih radova. Teme i oblasti uglavnom ekonomija i turizam. Ne bih znala da kažem tačan broj urađenih seminarskih radova i studija slučaja.

Deset godina je prošlo kao tren

Kud svi Turci, tu i mali Zmujo. Imam opet nešto da izjavim za Dnevnik. Potpuno objektivno, a opet, subjektivno posmatrano iz svog i ugla onih koje poznajem. Da se samocitiram: Peti oktobar deset godina kasnije? Da mi je dobro – nije. Da mi je bolje nego devedesetih – jeste. I to je to. Govorim u ime

Sindrom zvani “Starac Fočo od stotinu ljeta”

Najavila sam post o predrasudama, a naslov bi trebalo da vam da naznaku o čemu se, u stvari, radi. No, prvo malo uopšteno o predrasudama, nešto što sam napisala davne 2005. na jednom drugom blogu: Predrasude (ukoliko nisu preterane i ako su kontrolisane) uopšte nisu loša stvar. Staviše, to je veoma korisno i potrebno sistematizovanje

Zašto je moje morsko prase, zapravo, Srbin

Obećala sam da ću vam objasniti koju sam to sličnost pronašla između jedne ovako umiljate, a presmešne životinje i jednog tako divljeg, a pretužnog naroda. Neću vam opisivati Prase, zato je tu slika. Prase sam dobila kada je već imalo koju godinu, ali su mu ostale usađene neke navike, koje nikako nisam mogla da promenim,