Gospođica ili gospođa: zašto (ni)je važno?

Klikni na sliku za sve tekstove iz kategorije Gosti na blogu

Osmi mart je bio i prošao, sa svim pratećim događajima i tekstovima, čestitkama i poklonima. Jedni su, po običaju, na sav glas pričali o pravima žena, i njihovoj neravnopravnosti, te kako svojim primerom žele da deluju na osvešćivanje ostalih, drugi su, po običaju, na sav glas pričali kako je to komunistički/feministički/neki drugi -istički besmisleni praznik, i kako bi ga trebalo ukinuti.

Bilo kako bilo, ostaje problem oslovljavanja dama, drugarica, prijateljica, klijentkinja, lekarki i ostalih: gospođica, gospođa, ili samo: poštovana, uvažena? Takođe, uvažavanje pravila rodno senzitivnog jezika nalaže da svaku imenicu muškog roda koja se tiče žene promenimo u odgovarajući oblik. Tako smo dobili advokatice, sudijnice (?), stručnjakinje, predavačice.

Šta o ovome misle gospođice i gospođe, pitala sam Danicu Radišić, Draganu Vukajlović Krstović, Gordanu Čomić, Ivanu Ćirković, Isidoru Bjelicu, Jasnu Matić i Oliveru Jović, a moj stav je dat na kraju teksta.

Danica Radišić, NHO (neidentifikovani hodajući objekat) i nediplomirani konsulTANT za komunikacije, @NikiBGD

S obzirom na to da je ovde traženo baš moje mišljenje, poćiću od sebe, što ne znači da ne poštujem tuđe, a različite, želje i mišljenja. Generalno sam protiv tog Osmog marta i tzv. rodne ravnopravnosti, a posebno protiv rodno senzitivnih titula, jer mi sve to deluje malo mnogo nejasno i kotradiktorno.

Ja sam poprilični tradicionalista – volim da mi se obraćaju sa titulama “gosođica” i/ili “gospođa” kada prilika i odnos to zahtevaju, zahtevam persiranje (osim ako nismo zajedno pikili u pesku ili se napili u srednjoj) i smatram da profesije nisu rodno senzitivne – majka je majka, otac je otac, lekar je lekar, pravnik je pravnik i profesor profesor.

Kako god da okrenete, dupe nam je od pozadi i svi ga imamo, jedino što ostaje bitno jeste kakav je čovek koji to dupe nosi. Ono, kad se okrene pa ga/ju pogledate u oči.

Dragana Vukajlović Krstović, IT preduzetnica, Ing za elektronsko poslovanje, NLP Business Practitioner, @Dragana_V

Navika je zaista čudo. A još ako se nešto koristi vekovima, postoji verovatno jako dobar razlog zašto je to tako.

Dakle, Gospođica ili gospođa – treba da postoji jer gospođica je mlada žena, pritom i neudata (mada sve češće nailazimo na gospođice baba-devojke, što je besmisleno). Po mom mišljenju, gospođa bi trebalo da bude svaka starija žena od 30 godina, ako se pre toga nije udala. Jednostavno, uz gospođu ide i neka ozbiljnost. Ali tako su me učili pa bih rekla da je to mišljenje iz navike.

Kod rodno senzitivnog jezika često sam sama sebi protivrečna, opet, rekla bih, iz navike. Vrlo sam za to da postoje doktorke, učiteljice, kozmetičarke, profesorke, frizerke, kasirke, preduzetnice pa čak i inženjerke, dok sa druge strane ne mogu da zamislim da upoznam mašin-bravarku, vozačicu tramvaja, pa onda ženski naziv za ortopeda, mašinovođu, tapetara… Psihološkinja mi je jedna od najiritantnijih reči, a jako poštujem tu struku.

Dakle, smatram da ne treba ništa na silu nazivati samo zbog rodne ravnopravnosti, ono smo što jesmo i nijedan naziv nas neće promeniti na bolje ili gore. Bar iz mog iskustva.

Gordana Čomić, Potpredsednica Narodne Skupštine Srbije, @gordanacom

Obraćanje sa “gospođice” ili “gospođo” je uvrežena društvena oznaka bračnog stanja žene, prvo znači da nije, a drugo da jeste udata i ta jezička razlika ne postoji za muškarce, on je u oba slučaja “gospodin”.

Žena mora imati pravo na izbor, da sama kaže kako želi da je se oslovljava i to joj pravo niko i ništa ne sme narušavati, ona zna ko je i šta je i nema potrebe da joj društvo upotrebom jezika dokazuje i pokazuje da to zna bolje od nje, jer ne zna i ne može znati to bolje od žene same.

Slično je i sa zanimanjima, profesijama, one u kojima žena ima tek od skora, one koje žene tek “osvajaju” u malom broju uporno se govore u muškom rodu, jer je to “prirodnije”.

Jezik je živ i menja se i kao što je danas prirodno “doktorka”, “profesorka”, “predsednica” ili “direktorka”, tako će vrlo skoro biti sasvim prirodno “premijerka” ili “inženjerka” ili šta god drugo.

Nemam nikakvih primedbi na oslovljavanje, imenom ili prezimenom, a obavljam posao potpredsednice Narodne skupštine, narodna poslanica sam, fizičarka i političarka, jer sve to jesam i jer naš jezik menja imenice po rodu, broju i padežu, a moj rod je – ženski rod.

Ivana Ćirković, urednica portala Organ Vlasti, @organvlasti

Uvek sam pre za Gospođice i Gospođe nego za “drugarice” :) Ne vidim zašto bi nekom smetao ovaj lepi stari manir kojim se pre svega iskazuje poštovanje prema damama.

Što se tiče rodno senzitivnog jezika, kao takav mi ne smeta ni malo, ono što mi smeta su nekada vrlo nespretne kovanice nastale isključivo zbog rodne senzitivnosti, a koje je neko samo sklepao dodavanjem -iškinja, -inka ili -inica na muške oblike istih reči. Mislim da mi dame ipak zaslužujemo malo senzitivnije nazive profesija jer smo tako lepe, nežne i pametne (i pre svega skromne).

Najveća civilizacijska norma je apsolutna sloboda svake jedinke dok ne ugrožava drugu. Tako da se više tu i ne radi samo o rodnoj ravnopravnosti već pravu svake osobe da odabere kako će ga neko zvati i znati. Ako neko hoće da ga zovemo i FAP mašina, moramo to da poštujemo :)

mr Isidobra Bjelica, književnica, @isidorabjelica

Iskreno nisam neko ko bi mogao da služi za primer drugima jer i sama se borim da pređem na sve te sufikse, koji nisu samo sufiksi već suštinski parametar odnosa u društvu…

Apsolutno sam za tu stvar i veliki sam protivnik leksičkog seksizma, ali strašno drugo smo trpile nasilje i neravnopravnost čak i kroz jezik, tako da nam sad uvođenje prirodnih reči izgleda kao rogobatno i nasilno. Navika je veliki saveznik mnogih ljudskih nepravdi a naročito ženske neravnopravnosti, setite se koliko je dugo bilo “smešno” i “nakaradno” da žene glasaju ili zarađuju.

Borba protiv pogrešnih navika prvo u nama samima, a potom u društvu je alfa i omega svake emancipacije. Seksizam koji počinje u jeziku potom prirodno završava na najbrutalnije načine u našem životu.

Jasna Matić, državna sekretarka za Digitalnu Agendu @jasnamatic

Mislim da je sasvim očigledno da nema potrebe da postoje dva vida oslovljavanja žena, koja se razlikuju po tome da li je žena u braku ili ne. Tako nešto ne postoji u oslovljavanju muškaraca, pa ne vidim zašto bi postojalo za žene.

Pitanje rodne senzitivnosti u jeziku, nije ništa manje očigledno: ako nikom ne smeta i niko se ne pita zašto se kaže čistačica, učiteljica, kuvarica… nema potrebe ni da se iko pita da li treba reći direktorka, ministarka, predsednica….

Primedba da to sve zvuči neprirodno, takođe ne stoji, jer se  svaki jezik menje i razvija, kako bi odslikavao promene u društvu, i mnogi novi termini u početku deluju neprirodno, ali se upotrebom po pravilu brzo prihvataju i integrišu u jezik.

Naša realnost se, u pogledu uloge žena u društvu  dramatično promenila u proteklim decenijama, pa se na isti način mora promeniti i jezik.

Olivera Jović, predsednica Udruženja preduzetnika Leskovca, potpredsednica Asocijacije MSP i preduzetnika Srbije, @lepred

Uklanjanje rodnih stereotipa smatram vrlo bitnim za dalje pozicioniranje žena u društvu i osvetljavanje naše uloge u sveukupnom društvenom razvoju. Upotreba muškog roda za zanimanje i funkcije čini žene i njihov realni uticaj na svet koji grade i generacije koje vaspitavaju i održavaju u životu nevidljivim.

Osim što se u medijima pojavljuju u ograničenom broju uloga- prikazane na stereotipan način, često nisu uopšte deo medijskog sadržaja, a kada su prisutne, onda se čine jezički nevidljivim, upotrebom muškog roda za zanimanja i funkcije koje obavljaju.

Apsolutno se zalažem za upotrebu rodno senzitivnog jezika, ali me užasavaju rogobatni nazivi (kao npr. trenerica, psihologistkinja/psihološkinja itd.) koji su često kontraproduktivni. Mislim da bi u nekim slučajevima trebalo ostaviti nazim u muškom rodu.

Autorka teksta

Moj stav o Osmom martu se godinama nije promenio: što se mene tiče, to je meni bio i ostao Dan mama, baka, tetaka, ujni, strini… i nikada nisam propustila da im čestitam. Ne pravim problem ako ga meni neko (ne) čestita, ali bih volela da jednog dana moje dete meni piše čestitke i pravi poklončiće baš povodom tog dana.

Šo se tiče oslovljavanja sa gospođica/gospođa, saglasna sam sa Draganom: mislim da bi najpravičnije bilo da sa određenim brojem godina sve postanemo gospođe, nezavisno od bračnog statusa, a te godine mogu biti i punoletstvo, ili 21. ili 30. rođendan, kao primer.

Kada je u pitanju rodno senzitivan jezik, mislim da je u redu insistirati tamo gde postoji lep, a ne rogobatan obik imenice u ženskom rodu. Odbijam da budem diplomirana ekonomistknja, ili predavačica. Jesam preduzetnica, i jesam mislilac i futurista.

Drage drugarke čitateljke, kako vi tražite da vas oslovljavaju? Dragi drugari čitaoci, kako vi oslovljavate žene?

Gospođica ili gospođa: zašto (ni)je važno?

8 thoughts on “Gospođica ili gospođa: zašto (ni)je važno?

  1. Ja bih se u potpunosti složila sa tvojim stavovima na kraju teksta, draga drugarkinjo. ;)

    Svi ti nazivi treba prosto prirodno da zvuče. Pričalo se u jednom trenutku o tome da sve žene treba da se oslovljavaju sa “gospođa”, ali mislim da ipak lepše da postoji razlika.

    Pričalo se i o uvođenju naziva “roditelj 1” i “roditelj 2” umesto majke i oca. Zamisli da te tvoje dete zove: “roditelju 1”! Stvarno ne treba preterivati. Bavljenje jezičkim konstrukcijama ipak ne donosi toliko koristi kao bavljenje stvarnom ravnoPRavnošću.

  2. Sve što je preterano treba izbegavati. Meni grrrrozno zvuče mnogi rodnoravnopravni nazivi profesija u ženskom rodu i mislim da ne treba insistirati na nazivima tipa “psihološkinja” i sl. Engleskinje nemaju rodove u nazivima zanimanja pa nešto ne vidim da im to smeta. Insistiranje na rodnojravnopravnosti u jeziku mi je gubljenje energije na pogrešnim stvarima.

    Slažem se da sa godinama, bez obzira na bračni status sve postanemo gospođe, radije nego da imamo gospođe sa 21. (kao što sam bila ja) ili gospođice sa 48, kakve poznajem.

    1. Ovo je neozbiljno na toilko nivoa. Tu tvrdnju ne bih elaborirao ni na koji način sem da se svaka rečenica ovog teksta zasniva na PRETPOSTAVLJANJU.Nisam mislio da smo mi kao oni na Blic-ovom sajtu. Mnogo buke a nigde ne zveči.Aj da sačekamo neko zvanično saopštenje nekih PRAVNIKA i neke POLICIJE pa da onda ZAKLJUČUJEMO.

  3. U školi sam učio nemački jezik. Tada sam naučio da se neudate ženske osobe, bilo koje starosti, oslovljavaju rečju “frojlajn” (u Vojvodini je to ono čuveno “frajla“), dok su udate žene “frau“. Međutim, nakon puno poseta zemljama nemačkog govornog područja, shvatio sam da to (više) nije istina: baš kao što je svaki muškarac “her”, tako je i svaka žena, devojka ili devojčica (kada je, iz bilo kog razloga, potrebno zvanično obraćanje) uvek i isključivo “frau”! Reč “frojlajn” danas u nemačkom postoji još samo u pesmama.

    Iskreno, potpuno se slažem sa time. Moje mišljenje je da se svakoj ženi treba obratiti uzrazom “gospođa”, nevezano za godine starosti ili bračni status. To pravilo, naravno, važi i za muškarce, pa nema razloga da ne važi za žene.

    Što se tiče ženskih oblika imena raznih zanimanja… Nije problem da se “feminiziraju” ti nazivi, ali bez nekog veštačkog i hitnog nametanja. Jezik je živ “organizam”, a živi organizmi evoluiraju, pa ih i u ovom slučaju samo treba pravilno voditi ka tom izjednačavanju zvanja i titula, bez prisiljavanja.

    Za kraj – neko je pomenuo persiranje. Meni je to nešto potpuno besmisleno i nepotrebno, iako ga koristim kao što bonton nalaže :-) Baš kao što crnom odećom čovek ne pokazuje da li ZAISTA žali za nekim ko je preminuo, tako se ni velikim slovom “V” i obraćanjem u množini ne iskazuje PRAVO poštovanje.

  4. Млађе/неожењене мушкарце ословљавамо са “млади господине”.

    Брачни статус у жена можемо утврдити и по облику презимена:

    Симићка – удата
    Симићева – неудата

    не знам како се ово правило примењује код госпођа које су девојачком презимену придодале мужевљево.

    Женски облик именице психолог је психологиња по угледу на бог – богиња.

    Постоји једна јако стара и надасве важна титула која је у женском граматичком роду, а носе је и мушкиње и женскиње – судија.

    Треба инсистирати на доследности и за сваку титулу извести облик за сва три рода колико их има у српском језику, тако да бисмо поред лопова и лоповке имали и лоповче.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Scroll to top