Zašto (i kako) poreski sistem mora da se reformiše

U časopisu Ekonom:east (15.03.2012.) pročitah dosta zanimljiv članak u vezi sa reformom poreske politike. Već se uveliko najavljuje (sa nekih strana čak u vidu pretnje) povećanje PDV-a, čak sam i sâma već puta ulazila u priče o tome, a činjenice koje u tekstu iznosi Alexander Grunauer (vođa projekta u Nemačkoj organizaciji za međunarodnu saradnju GIZ) podržavaju stav koji sam iznosila prilikom tih razgovora. Iz tog razloga, a poštući sva prava časopisa da članak ne stavlja javno dostupnim na svoj portal emg.rs na Internet, iz njega prenosim samo najvažnije citate. Ceo magazin je dostupan na prvom linku, u elektronskom izdanju.

U Srbiji su još pre skoro godinu i po dana otpočete priprene za reformu poreskog sistema. U studiji koju smo uradili sa grupom autora konstatovano je da je porez na dobit od 10% praktično najniži u Evropi, kao i da je potrebno ispitati mogućnosti različitih izuzeća koje sadašnji zakon dozvoljava. PDV i porez na imovinu su ispod, dok je opterećenje na zarade iznad evropskog proseka. Predloženo je da se umesto sadašnjih 65 dinara na svakih 100 dinara neto zarade, smanjenjem na ime poreza i doprinosa plaća 47 dinara. Kao i povećanje stope PDV-a sa 18 na 22%.
Građane političari ne bi smeli plašiti u svojim predizbornim igrarijama povećanjem PDV-a, niti ga koristiti kao sredstvo političke borbe. Ova država uporno vodi socijalno-populističku politiku, umesto realno-ekonomske. Penzioni sistem je u rasulu, ali se zbog političkih koalicija i podrške očuvanju vlade rade ustupci koji ni u bunilu ne bi smeli biti dozvoljeni. U jučerašnjoj emisiji Upitnik (pogledajte/preuzmite sa RTS1Ivan Andrić (potpredsednik LDP-a, al’ totalno nevažno za ovu priču) je rekao

Ono što kod nas je problem, to je struktura ljudi koji primaju penzije (…): 23% isplata PIO fonda su invalidske penzije. (…) To znači da je Srbija zemlja u kojoj je većina zaposlenih radila na minskom polju, pa je 1/4 nas otišla u invalidsku penziju.

i zaista, oči kopa očitost malverzacija koje su tu morale biti načinjene. Kao uporedni primer može da posluži studija zemalja članica Evropske Unije u korišćenju naknada za invadititet (penzija i benefita) rađena 2006. godine, gde ukupan broj onih koji primaju naknade te vrste (dakle, i penzije i ostale naknade po osnovu trajnog ili privremenog invaliditeta) ne prelaze 11% – koliko je u Mađarskoj (link  za preuzimanje izveštaja).


O penzionom sistemu Srbije bi se mogla knjiga napisati, pa ću se ovaj put zaustaviti ovde, i nastaviti osvrtom Alexandera na položaj preduzetnika i malih preduzeća u penzionom sistemu:

Daleko najveće opterećenje, a ono posebno pogađa preduzetnike i mala preduzeća, je na ime poreza i doprinosa na zarade. (…) Dodatno na to dolazi i taksa za isticanje firme (firmarina). U sumi, to znači da je legalno poslovanje skupo. Da bi se legalno poslovanje stimulisalo, i bolje se borili protiv sive ekonomije, predlažemo da se zarada poreski rastereti dok se u istoj meri povećava oporezivanje imovine.

Naopakost poreskog sistema Srbije Alexander dalje jasno obrazlaže na sledeći način:

Danas, u poreskom sistemu Srbije zapošljavati je skupo – posedovati jeftino, proizvoditi je skupo – posedovati jeftino, posedovati zemlju je jeftino – obrađivati zemlju skupo, poslovati nelegalno isplativo, dok je legalno nekonkurentno. (…)
Zemljište koje ne generiše prihod, koje se ne obrađuje, mrtav je resurs. Samo zemljište koje je u funkciji prihoda donosi ekonomski prosperitet i bogaćenje lokalne samouprave i njenih građana. Porez na imovinu se ne može ni izbeći, ni sakriti. Plaćaju ga svi. Jednostavan sistem po kvadratnom metru zemljišta, zavisno od zone i namene zemljišta. (…) Porez na imovinu stimulište upotrebu i/ili promet nepokretnosti. Ne isplati se držati poljoprivredno zemljište obraslo u korov. Ne isplati se držati zapuštenu lokaciju u centru grada koju niko ne koristi.

I, eto, dakle čitave mudrosti reforme poreskog sistema Srbije:

Neprihodovanje od zemljišta treba, sa poreskog stanovišta, da bude skupo, a zapošljavanje i rad treba da budu jeftini. To su osnovni preduslovi za razvoj i poboljšanje ekonomskih uslova u društvu.

Ali, ne. Najlakše je obećavati redovne penzije, ukinuti PDV na bebi-opremu, pričati o stabilnom kursu dinara i nepromenjenom iznosu PDV-a. Al’ to je lako pred izbore. A za posle…
Iskreno, ja se nikada ne bih usudila da se kandidujem na ovim izborima. Ne daj Bože da pobedim, sačekalo bi me da kažem narodu najzad da Kosovo odavno nije Srbija, da je trenutni penzioni sistem krivac što nema više ulaganja od strane države, jer se sve pare troše na isplatu tih primanja, niti bih znala kako da glavu sačuvam od raznih tajkuna i vlasnika koječega kad im saopštim da bi trebalo povećati PDV, ni kako da se sačuvam kuke&motike kad im kažem da moraju da plate porez na njive koje stoje zaparložene, jer je vreme jeftinog zemljišta prošlo i ne mogu da imaju i dalje svoj Petrovića zabran, samo da bi unucima ostavili ‘iljadu jutara zemlje, s kojom ovi dalje ne smeju ništa, jer se đedovina ne prodaje!

Zašto (i kako) poreski sistem mora da se reformiše

5 thoughts on “Zašto (i kako) poreski sistem mora da se reformiše

  1. Види и ово:

    “Pogrešna formulacija navodi na misao da je poresko opterećenje namet isplatiocima zarada, a interes da tako zamenjuju teze imaju pre svega poslodavci, jer bi smanjenjem poreskih opterećenja samo oni imali korist, dok se za zaposlene ne bi ništa promenilo.”

    Smanjenje poreza i visina zarada: Olako obradovani

    А аутор текста у коментарима испод каже и ово:
    “troskovi optrecenja na zarade kod nas su daleko ispod evropskog proseka, a u regionu su najnize osim u Republici Srpskoj, prema tome, rad je jeftiniji ako je ambijent poslovanja bolji odnosno ako je kapaciteti uposlenosti zaposlenih 100%. Dajkle smanjenjem poreskih stopa se ne stvara preduslov za stvaranje rada jeftinijim, rad je naskuplji ako ga nema I to je sustina. Mnogi su skloni da kazu da su stope poreza idoprinosa kod nas veliki, pa neka kazu kolike su stope recimo u Hrvatskoj, da je tamo uveden sinteticki porez na dohodak, da sus stope progresivne, a ne kao kod nas gde je stopa proporcionalan 12%.” – Dragan Obradović

    Или

    Ako bismo pokušali da izmenimo zakonske odredbe pomenutog člana u tom smislu – da se PDV može ODBITI samo ako su računi u prethodnoj fazi i PLAĆENI – dobili bismo višestruku korist: tako bi se, ovakvom odredbom u startu primene noveliranih izmena, finansijska disciplina na tržištu bitno popravila – posebno kod monopolista, jer bi se u tom slučaju obaveze prema dobavljačima izmirivale na vreme, kako bi se prethodni PDV mogao odbiti od obračunatog.

    Kako promeniti Zakon o PDV: Jedan član menja sve

    1. Pa da, posebno ovo potonje ima smisla. Ne možeš od mene insistitirati da izvršavam svoje obaveze na vreme, ako ja nemam način da naplatim svoja potraživanja. A o dugovanjima javnih preduzeća tek da ne pričam.

  2. Zanimljiva analiza … pogotovu ovo sa dva i po puta većim prosekom invalidskih penzija…

    A šta misliš o Dinkićevoj ideji da se pdv plaća državi tek nakon naplaćenog, a ne ugovorenog dela?

    1. Pa Dinkić se sad ponaša kao Marsovac. Ja ne znam ko je radio fiskalne reforme, ako ne on. PDV je uveo on, i valjda je logično bilo da razmisli o tome tad tako: ako preduzeća ne mogu da naplate svoja potraživanja, a mi kao država insistiramo na naplati, to je direktan atak na likvidnost. Ali, dobro.
      To je nešto o čemu ne bi trebalo uopšte da se raspravlja, nego da bude usvojeno po automatizmu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Scroll to top