One evening as the sun went down And the jungle fire was burning, Down the track came a hobo hiking, And he said, ‘Boys, I’m not turning I’m headed for a land that’s far away Besides the crystal fountains So come with me, we’ll go and see The Big Rock Candy Mountains In the Big[…]
Sve smo mogli mi, ili: kako su Srbima igre važnije i od hleba
Novi Sad je za pevanje na Trgu u novogodišnjoj noći Bajagi dao tri miliona dinara, Zvonku Bogdanu milion. Leskovac će za proslavu tzv. Srpske nove godine Bregoviću (sa dodatnim troškovima) dati 35,000 evra. Beograd za doček Nove godine na trgovima dao 20 miliona dinara. Je l’ vam se ne dopadaju ove brojke? Mislite li da su mogle biti[…]
Jututunska narodna himna
Bože sveti, podrži nam Kralja, zdrava, krepka, ohola i slavna, jer na zemlji nit je katkad bilo, niti će mu ikad biti ravna.
Elitisti Srbije, ujedinimo se!
IZMENA: Sve ono što sam htela da kažem u tekstu koji je napisan pod ovim naslovom staje u sledeće: Do samih svojih kostiju, iskreno i bez imalo sarkazma, ironije i podsmeha, žalim svakog čoveka kojem je potrebno objasniti zbog čega bi trebalo biti optimista i verovati u bolje sutra. A sad, originalni tekst:
A sada vesti iz kurtule
Svadba decenije – Ceca i Arkan. Najzapamćeniji koncert – Lepa Brena i Slatki Greh u Bugarskoj. Ah, i Bijelo Dugme na Česmi. Ličnost godine – Jelena Karleuša. Tv stanica – Pink. Emisija – Nedeljno popodne kod Lee Kiš. Obrazovna emisija – Dvorska Farma, na Parove razbroj’s! Školski program – Grand Šou. Dečiji program – Pikaču u borbi protiv vetrenjača, potpomognut Teletabisima. A sve to dok selo gori, a bela lađa tone, u nekom boljem životu sa srećnim ljudima.
Svi u rudare!
Srbija, februar 2011. godine. Prosvetari su u generalnom štrajku, zapravo, potpuno ilegalnoj obustavi rada (da bi se to što rade zvalo štrajk, moralo bi biti po Ustavu, zakonima, podzakonskim i još po kojim aktima, a pošto nije, pst). Nezavisni sindikat policije je u štrajku. Srpska napredna stranka zakazala je Buđenje Srbije, pardon, Буђење Србије, za[…]
Bahatost, kako to srpski zvuči
Dva meseca ranije napisala sam post pod nazivom њњњ.BahatoŽivim.цом i završila isti najavivši vam ćeraćemo se mi još. E, pa, ćeramo se, evo nastavka. Šetaš ulicom, normalno, trotoarom. S leve strane te devojka raspali svojom torbom u mimohodu. Ni ne shvati da je to uradila, samo produži. Uđeš u autobus. Oznojani, neoprani pazusi. Mokri, nesklopljeni kišobrani.[…]
Exit, ili: Kako se (ne) nositi sa knjigom utisaka
u ovom postu objašnjava najpoznatiji, sveuzvišeni, nedodirljivi festival, a uz moju skromnu pomoć, kao prenosnika njihovog iskustva. O čemu se radi? O čuvenom novosadskom Exit Festu, i njihovom odnosu prema svojim fanovima i posetiocima. Skratiću priču maksimalno, da ne bi post bio dužine prosečne ruske bajke, ukoliko ostanem nejasna, nedorečena – mail je tu, komentari[…]